Hvala na pitanju imenjače, možda samo jedna mala zamjerka. Na ovom forumu nick mi je Nino, a ne Ninooo.

Evo ovako . . . još kao klinac, obožavao sam filmove Arnolda, apsolutno sve njegove filmske uratke i od malih nogu sam neprestano ponavljao kako želim jednog dana imati mišiće kao terminator.

I tako se ljubav prema bodybuildingu rodila još u jako mladim danima. Tata mi nije dozvoljavao da kao klinjo treniram s utezima jer mi je govorio kako je to štetno za razvoj i kako moram još malo pričekati. Ali ja nisam mogao čekati, pa sam negdje u 5. razredu osnovne posudio 2 bućice od 5kg od jednog prijatelja i skrivao ih ispod kreveta i trenirao biceps pregibe kad bih ostajao sam doma.

To je trajalo nekoliko mjeseci dok tata nije našao utege i oduzeo mi ih. Idući susret s utezima je bio krajem 7. razreda osnovne. Rekao sam tati kako sam čitao da je u pubertetu razina testosterona idealna za razvoj mišića, čak sam mu i pokazivao tekstove, i iz dana u dan ga lomio, i na kraju je popustio. Kupio sam si bućicu na montiranje, koja je iznosila najviše 8 i pol kilograma. U tim ranim danima, budući da nisam znao apsolutno ništa o treninzima i prehrani trenirao sam svaki dan isto. Radio sam biceps pregibe i sklekove na stolicama na način da mi je jedna ruka bila na jednoj stolici, druga na drugoj, a dvije noge na trećoj. Skužio sam da mi je to puno bolje od običnih sklekova i da bolje osjetim mišiće kad ih tako izvodim. Unatoč katastrofalnoj prehrani sjajno sam napredovao u tom periodu, za običnog klinju naravno.

Izgledao sam puno bolje i mišićavije od bilo koga na školi i ubrzo sam postao glavna faca.

Doma u Slatini imam i jednu sliku iz tog perioda pa ću ju postat kad se vratim doma. Trenutno sam na faksu u Osijeku.
Nakon otprilike godinu i pol, kad je tata vidio koliko volim trenirati i kako sjajno izgledam u odnosu na ostale, čak i mnogo starije dečke, odlučio me je nagraditi za trud i odvesti me u fitness centar u Slatini, doduše nije baš neki, ali moglo se fino raditi i nikad nije bilo žive duše. Tamo se prvi put susrećem sa starim časopisima tipa Karate bilder i ostalih. Zamolio sam vlasnika da mi ih posudi kako bih ih doma proučavao. Čitao sam čitao i ubrzo vidio kako sam do sada sve krivo radio, i odlučio sam sve promijeniti i krenuti ispočetka. Nakon izmjene treninga i kolikog tolikog sređivanja prehrane, počeo sam napredovati kako spada. Iz dana u dan, mjeseca u mjesec, sve sam više znao i i sve bolje izgledao.
Do prije otprilike godinu i pol - dvije bio sam dečko sa velikim nogama i rukama, ostalo je bilo srednja žalost. Učlanio sam se na jedan hrvatski forum i čitao, čitao, čitao . . . i za oko su mi najviše upali tekstovi Vedrana Jakšića. Nakon detaljnog prežvakivanja njegovih postova na forumu odlučio sam pod svaku cijenu uspostaviti kakav takav kontakt s njim što mi je naposlijetku i uspjelo. Preko MSN-a mi je velikodušno davao savijete koji su savršeno radili i za svoj današnji izgled mogu zahvaliti Vedranu Jakšiću i njegovim savijetima koji su me pretvorili iz dečka sa velikim rukama i nogama u dečka koji na nešto liči.

I dan danas treniram na način kako me Vedran uputio i ne mislim ništa mijenjati jer sve što mi je rekao sjajno radi
To bi otprilike bilo to . . . Ako vas još nešto zanima slobodno pitajte! Rado ću odgovoriti!
Pozdrav!